Uncategorized

IMA'L STA NOVO?

Kao zena na Balkanu prolazis kroz mnogo faza koje ti servira okolina, od toga imas li momka, ces diplomirati, sto se ne udajes, bices stara cura, medjutim ni kada ispunis sve te uvjete i dalje ti se serviraju nova pitanja.

Jako davno sam slusala ta pitanja iz vedra neba i dolaze uvijek od ljudi s kojima nemas neki prisan odnos pa ti je cudno kako si daju za pravo upitati te nesto slicno.

Ali eto daju, ispituju te o momcima, skoli i o udaji, pitanjem uz koje uvijek dolazi upustvo kako, kada, za koga, trebas li da pozuris i hoces li stici prije nego ti bioloski sat otkuca.

Medjutim, vjerovali ili ne ljudi ne postaju manje ljubopitljivi ni tada. Tada dolazis u carobne 3 faze:

Prva faza je uvijek “Ima'l sta novo?” Naravno misleci na prinovu, pa cak i ako cuju da nema nista novo ili da mozda ne moze oni i dalje nastavljaju s pitanjima uz koja ti dodje predavanje o tom kako treba da pozuris, da kasnije neces moci, te upustva kod kojeg travara da se ide. Moguce da oni upitaju kako bi dobili prostor da se objasne i da te upute ne obaziruci se na to sto ulaze u tvoju najdublju intimu.

Faza broj 2 je ona “A kad ce drugo?” Mislim da nastupa cim ti djete napuni pola godine pa sve dok ne dobije brata i sestru.

Faza broj tri dolazi nakon drugog djeteta pod uvjetom da imas dvoje istog spola, zvana “A mogla bi i jedno zensko” ili u slucaju da vec imas dvije djevojcice onda je treca faza “goni do muska” uz koju dolazi upustvo upotrebe ribarskih cizmi u odredjenoj pozi.

I pravljenje djece danas postade visa matematika, a nikad mi nije isla, zato trazim iskusnu babu iz komsiluka da nas pravilno namjesti, pa mozda i bude kakve novine.

Zena-Zeni

Zensko snjuhalo

Iza zena stoje lijepe haljine, visoke potpetice, crveni ruz te lijepe torbe pune briga koje se trudimo strpati u male dzepice skupa sa zaviscu i ljubomorom.

Ne mogu stati u kalup ovog zenskog drustva jer se moja istina prelijeva preko kalupa. Nikako ne mogu da se utrpam u pocasno mjesto tracare koja jedva ceka da odes kako bi te oprala u sto boja. Ne mogu stati u klaup, ne mogu se uklopiti i za to nemam vremena.

Nemam vremena da te ispitujem o tome gdje si bila i sta si radila jer me boli kurac, nemam potrebu da te obavjestavam o tome gdje idem sa svojim suprugom ili porodicom jer ne mogu zamislit da su se ljudi poceli hvalisati porodicnim druzenjima, nemam vremena za telefonske traceve od po pet sahata, ne pada mi na pamet da te pitam pruzas li muzu oralni kad mu pored mene zive i govno ko sarmu mozes pojest, ne interesuje me tvoje negativno misljenje cak ni o onim ljudima o kojim ni sama ne mislim sve najljepse jer ne zelim da razmisljam o tome u mojoj glavi nema mjesta za prolaznike, nemam vremena da propitujem druge o tebi jer ako me nesto zanima pitacu te licno, jednostavno shvati da nemam vremena za prazne price koje dolaze iz praznih glava, a nemas ni trun koristi od onog sto pricaju. 

Nemam vremena da jedem ljubomoru, da se opijam sujetom i kitim mrznjom jer moram biti ona koja je stub i srce porodice, vrat braka, sestra, kci i majka, prijatelj samom sebi ispunjena ljubavlju koju sije medju onima koji su bitni.

Love&Lifestyle

Mjenjam muza za onog koji ne prdi, ne smrdi i ne kopa nos….

Zivot, cine ga najprostije stvari oko nas koje te cak i nerviraju, ali ne mozes bez njih. Kao kad te dim cigarete ujede za oci i razmaze ti maskaru koju si nanosila pola sata, a ne mozes bez maskare. Isto tako ujedaju i muskarci, ali bez njih takodjer ne mozemo.

Znam da ne mjenjaju redovno ves, da se usmrde ko jazavci, kopaju nos, nose tupe, zatezu lice idu na depilacije ili pustaju da im izraste etison na prsima, pisaju na dasku od solje, pretjerano peru auto, sve znam, ali opet ne mozemo bez njih.

I bitno je. Bitno je sto ne zna skloniti svoju odjecu s poda nakon tusiranja, bitno je sto ne spusti dasku kad obavlja malu, bitno je sto ne podigne svoj tanjir nakon jela sve je bitno i sve mi smeta, pa moram prosto nekad moram biti zajedljiva!

Ne,nisam toliko osjetljiva, naravno da ima stvari koje mi ne smetaju. Kao na primjer kad donosi placu u kucu, placa racune, kad me vozi na sva moja odredista, kad mi ispunjava svaku zelju, kad trpi prisilnu dijetu i jede van kuce kad ja moram da smrsavim, kad me tjesi, kad suti mojim roditeljima iako zna da nisu upravu, kad je uz mene, kad djeli moje brige, rijesava moje probleme, ostavlja mi novac i zbrine me prije poslovnih putovanja s kojih mi uvijek donese neki pokloncic, ne smeta mi kad me sutke slusa i izdrzi svaki moj ispad nervoze za vrijeme PMS-a…

Postoje granice zasicenja i dolaze u razlicitoj zivotnoj dobi zena. Zasitimo se i mi i to ovih prvih 20%. Zasitimo se prljavih carapa, znojnih kosulja, pranja i peglanja, zasitimo se slucajnih sjedanja na popisanu dasku od solje…

Ali nikad se ne zasitimo mazenja, strpljenja, ljubavi, podrske, sigurnosti… 80% je tu.

Ali ujedamo, deremo se, svadjamo se, odvajamo se u postelji i cesto nas boli glava. Tolika ti presija to postane da pomislis kako napolju uvijek ima bolje. Bas to cesto u svadji i kazemo “ima vazda bolje od boljeg”, ali ima li stvarno? O tom nikad ne razmislimo.

Mislis da mozes naci 100% i da roboti postoje? I zar bi dala ovih specijalnih 80% ikom? Zar bi se tako zajebala da ostavis 80% za jebenih 35% trazeci muskarca koji je milijarder, ne pisa, ne sere, ne kopa nos i kojem ne rastu dlake a da je pritom ljudsko bice i umije da pravi djecu? Pa to ne moze da nikne ni iz epruvete zenska glavo, a ne da kurac posije pa cak ni onaj Davida Copperfield-a !!!

Spustite svoje dupe i razmislite o vlastitim greskama i svom odnosu prema vasem muskarcu jer kako i same znamo reci, “uvijek ima bolje od boljeg”